Blog o probavi, vlaknima i zdravlju crijeva
Djeca i vlakna
Zašto djeca ne vole vlakna? Zato što se bore za opstanak. Naša su djeca evolucijski pripremljena za preživljavanje u prirodnim uvjetima kao što je šuma ili špilja, odakle smo potekli kao vrsta. U takvim uvjetima, priroda se pobrinula da djeca prioritetno odabiru hranu koja je važna za razvoj mozga i mišića jer je razvijenost tih organa osiguravala veće izglede za opstanak. Oba organa trebaju kvalitetnu hranu da bi se mogli što bolje razviti. Mozak treba šećere. Mišići proteine. Što su mozak i mišići bolje razvijeni, veća je šansa za preživljavanje, stoga je evolucija osigurala da hrana koja sadrži te sastojke izaziva zadovoljstvo.
Zato su šećeri i proteini uvijek primarna hrana, odnosno hrana koju će djeca prvo izabrati kad im je dostupna. Danas su se prioriteti promijenili, ne borimo se više za preživljavanje, način života postao je pretežno sjedilački, ali evolucija taj trend nije slijedila. Hrana koja izaziva zadovoljstvo postala je lako dostupna i unosi se prekomjerno. Istodobno, hrana bogata vlaknima je zapostavljena, odnosno, djeca je rjeđe sama odabiru jer je ona evolucijski izbor tek kad nema druge hrane. Korijenje se jelo tek kad nema meda i mesa, što je tada bilo često.
Ali, je li biologija glupa? Kako šećer može biti primarna hrana, a što je s vitaminima i mineralima? Nije glupa. U prirodi se šećeri nalaze samo u bobicama, voću, medu, gdje je šećer uklopljen u matriks te ga prati puno vitamina, minerala i vlakana. Takve hrane pojest ćemo upravo onoliko koliko treba da sve bude fiziološki zadovoljeno.
Tako je biologija uredila da djeca hranom dobiju sve što im treba za razvoj mozga i mišića te vitamine, minerale i vlakna, u primjerenoj mjeri. Ali biologija nije znala da će ljudi stvoriti civilizaciju i u tolikoj mjeri promijeniti hranu. Nije znala da ćemo dodavati šećer u mnogu drugu hranu koja prirodno ne sadrži vitamine i vlakna.
Današnja su djeca okružena prevelikom količinom procesuirane i slatke hrane koju ne prate vlakna, minerali i vitamini. I koje mogu pojesti puno više nego što je tijelu potrebno. Takva hrana ne postoji u prirodi. Nigdje na kugli zemaljskoj ne teče slatka rijeka ili potok. I djeca tjelesno nisu pripremljena za takvu hranu. Uz takvu hranu nuditi povrće i druge zdrave namirnice teška je misija. Vi nudite zdravlje, a djeca jedu prema iskonskom osjećaju slatku, ali sada nezdravu hranu, kao da se bore za preživljenje.
Istraživanja pokazuju koju hranu preferiraju ljudi koji još žive u plemenima. Muškarci idu u lov na životinje i berbu meda. Gdje god visoko na drvetu vide pčelinjak divljih pčela, idu po med. Žene skupljaju bobice i korijenje. Ne uzgajaju životinje niti se bave poljoprivredom. Ne znaju ništa o prehrani. Da ih pošaljete u supermarket, što mislite što bi odabrali, čokoladu ili mrkvu? I vaša djeca još uvijek biraju hranu prema tim kriterijima.
Koliko djeci uopće treba vlakana? Potreba za vlaknima razlikuje se prema djetetovoj dobi. Pedijatri koriste jednostavnu formulu kako izračunati koliko vlakana dijete treba – godine djeteta plus 5. Dijete od 6 godina treba 11 g vlakana dnevno. Postoje i točnije preporuke prema dobi djeteta, ali dovoljno je ako unesu vlakna prema navedenoj formuli.
