Sitost

Ljudi su davno primijetili da nakon različite hrane nisu jednako siti. Ono što je znanost pokazala još je zanimljivije. Ako jedemo istu kalorijsku vrijednost različite hrane, sitost ne traje isto.

U jednom su istraživanju ispitanici pojeli točno 239 kcal u različitim vrstama hrane, a ispitivači su mjerili koliko su gladni nakon jedan, dva ili tri sata. Pokazalo se da nas ista količina energije u jednoj hrani može držati sitima jedan sat, a u drugoj tri sata. Je li to moguće? Moguće je i zove se indeks sitosti. Indeks sitost pokazuje koliko smo siti nakon konzumacije različitih vrsta hrane iste kalorijske vrijednosti.

Najdulje smo siti od prirodne hrane koja sadrži matriks. Kuhani krumpir, primjerice, čini nas sitima tri sata. Nakon krumpira, najdulju sitost daje hrana bogata proteinima te zobena kaša, dva sata.

Od ultraprerađene hrane smo najkraće siti, samo jedan sat. Toj kategoriji pripadaju svi pekarski proizvodi od bijelog brašna te slatkiši: čokolada, sladoled, keksi...

Kokice pečene od zrna kukuruza sadrže matriks i pružaju znatno dulju sitost od proizvoda od bijelog brašna. Tjestenina od crnog brašna daje trajniju sitost od tjestenine od bijelog brašna.

Problem s ultraprerađenom hranom jest što ona vara naš prirodni sustav sitosti. Signali iz probave prema mozgu koliko smo kalorija pojeli nisu točni kada se radi o ultraprerađenoj hrani. Mozak dobiva informaciju da smo pojeli manje kalorija. Rezultat je da sitost traje kraće i ultraprerađene hrane jedemo više nego prirodne. Jednostavno zato što mozak misli da nam nedostaje energije.